Moj internet dnevnik
Lutanja
Službeni mail bloga
ellwa69@gmail.com
gledam vas ...
Anketa
Gdje je nestala inspiracija






Blog - prosinac 2009
četvrtak, prosinac 31, 2009


Obučena u nevinost hodala je gradom
Očima milovala poglede uspaljenih ljudi
Lica sakrivenog kamenom fasadom
A otkrivenih grudi
 
Ispod haljine obris golog tijela
Na usnama leptir što traži svijetla sjaj
Na boku madež poput raspela
Nabujala strast kao rijeke vodostaj





SRETNA NOVA 2010. GODINA
elwa @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 30, 2009
Pred jutro dok još zvona nisu odvezana
A vjetar nije pomeo čađu iz tvorničkog dimnjaka što pada
Moja duša tumara ulicama grada
 
Ispred praga zgrade što stoji od prošloga rata
Ljube se nocni leptiri
 
Jedna je zvijezda umrla na svodu
 
Radnička marama djevojke za strojem oblivena je znojem
 
Više nema redova za crni kruh u pola pet
Jer nema crnog kruha
A plasticnu ambalažu u kontejnere više nitko ne baca
 
Gdje su sada crvene zastave za koje ginuli su proleteri
 
Papir mastan od bureka ostavljen je pokraj izloga
I prazna boca pelinkovca
 
Policajac bez kape na glavi ceka da se otvori birtija
Smjena mu završava tek u šest
 
Netko je na groblju okrenuo križeve i napisao 666
 
Dostava novina kasni zbog stanja u prometu
Na kiosku ne prodaju duhan maloljetnima
Ali mogu igrati loto
 
Dobro jutro Hrvatska
elwa @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 29, 2009


Gledam kako ulica tone u maglu. Nestaju svijetla sa kandelabera jedno za drugim. I više se nevide osvjetljeni susjedni prozori.  Ples kapljica zrakom dolazi i do mene. Na meni ostaje samo vlažni trag. Naslonjen na ulazna vrata u sebi još jednom prolazim svakim detaljem price koju stavljam pred vas. Možda netko i pomisli da postoje neki drugi svijetovi kada procita ove redove. Možda ja znam znam taj neki drugi prolaz, u neku drugu dimenziju ali ne želim odati tajnu. Možda postoji tajna. Možda i ne. Vidim kako prema meni ide mlada djevojka u kratkom kaputu. Vani je hladno i iz njenih usta izlazi toplina koja gubi se u vlažnom zraku. Tamne čarape na nogama izviruju ispod haljine koja jedva pokriva joj guzu. Čizme boje kože vidjele su i neke bolje dane. Kakav bih ja bio muškarac da ne zapazim njezin prpošan izgled vrijedan divljenja. Lagano klimanje glavom i hladno dobro vece tek onako u prolazu. Promatrao sam kako ulazi u auto parkiran nedaleko kineskog ducana. Magla je ubrzo progutala i taj auto. Zašto vam sve ovo govorim. Zato da bolje shvatite gdje prestaje stvarnost a počinje magija.  Srebrne kapi hladnoce klize mi niz dušu. Ulazim u topli stan i kuham pola litre crnog vina. Osjecate li i vi kako miris cimeta i muškatnog orašcica prožima vam tijelo i nutrinu. Kako nepce vapi za gutljajem topline u polumraku samoce. Udobno zavaljen u naslonjac puštam neka oko mene zaigraju stihovi. Dijelim ovu noc sa vama. Pružam mogucnost da zavirite u moj dom sagrađen od mašte. Na zidovima neme slika nekih poznatih autora, već moj pokušaj spjanja sa bojama na papiru. Jedna uramljena pjesma ispisana crnom tintom što se pri kraju razlila prema rubu i otisak šalice od kave. Plave zavjese što odaju moju osobnost savršeno pristaju u nesklad prostora. Na stolu poslagane olovke redom koji samo ja znam. List istrgnut iz bilježnice i jedan prazni cd. Sa gitarom već neko vrijeme nisam prijatelj. Iako me zove da se igramo, ja odbijam igru izmišljajući bezbroj nevežnih razologa. Ispijam gutljaj slatko se oblizujuci i želim da trenutak traje. Nekako nevažno mi djeluje ispeglana roba na stolcu pokraj ormara. Crvene košulja koju nikada nisam volio nastanila se na samom vrhu te skupine. Pitate se sigurno koliko sam puta ovdje ljubio. Koliko sam puta pokazao svoje pjesme djevojkama željnim pažnje. Koliko su puta moji snovi na trenutak postali i njihovi. To znam samo ja i velika bijela kocka sa brojevima što ju ljubomorno cuvam ispod kreveta. Sada je vrijeme da vam poklonim još jednu pjesmu...
 
 
 Hladna pahulja na tvome licu i miris što zove se zima
U snijegu tragovi kamiona
A na brijegu gdje počivaju duše
Samo svijetlost je lampiona
 
Nije lako ostati sama priznaješ Bogu to skoro svakoga dana
Moliš
Proklinješ
I osjećaš se izdana
 
A odgovora nema samo ime uklesano na mramornoj stijeni
I snovi razbijeni
 
Ponekad pljuneš na ulici pred noge i opsuješ Boga
Po 'ko zna koji puta On zatvorio je svoje oči
Zar kriva je možda rijeka što utjeha ne može doći
 
Sada znaš da teško je sanjati bijele vrhove planina
Kad u naručju držiš sina
A nikoga da ti bude vjetar u leđa
 
Pusti neka pahulja otopi se i postane ledena suza
Neka tragove prekriju oborine
I na brijegu
Neka se crveni ta crvena ruža na snijegu


elwa @ 08:17 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 28, 2009

Provlačim se kroz tvoj život kao prašina sa ormara
Kao mali dio tvoga košmara
 
Sa tobom sam dok ljubiš usne tuđe
Dok pereš suđe
 
Tvoj nemir i tvoj strah
 
Od kada si me ugrizla za usne i okusila boju krvi
Jer ja sam bio ti prvi
Što prosipao je stihove pred postelju od tvojih želja
 
Utetovirano ime na tvome bedru
Žedna usta na izvoru
 
Zauvijek sam tvoj podli kradljivac snova
Tvoja nocna mora
 
Tvoj nemir i tvoj strah


elwa @ 08:01 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 27, 2009


Slušala je kako udaraju šalaporke na prozoru njene sobe
I znala je da strah nije ništa osim nadanja
Sakrivena sjecanja i obecanje
 
Izdala je povjerenje prije nego što ga je i stekla
 
U sobi pred krevetom molitva prije spavanja
Suze koje teku a odavno presušen je izvor
Zna da nije imala izbor
 
Ipak boli mada nije htjela takav kraj
Ostavljeno pismo na ormaru sestrina muža
U njenim rukama ispletena narukvica od posušenih ruža
I ljubav koja nikada nije dobila krila
 
Ne može se pronaći put koji vodi na brdo sazdano od sanja
I neispunjenih obećanja


elwa @ 09:05 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
subota, prosinac 26, 2009

Prsten koji na tvojoj je ruci bio poput sunca u očima
Samo je nit od svile koja lako pukne pod naletom vjetra
 
I svaki puta kada nad gradom duga poplavi nebo
Ja vidim kako ti nisi sretna
Vidim kako gledaš stepenice koje vode do tornja svetoga Antona
I čekaš da probude se zvona
 
A znak tvog koraka prema slobodi netko je drugi
Onaj koji prvi te poljubio
Dok mirisalo je na kišu
 
Kroz tvoju su kosu prošli mnogi prsti
Ali ni jedan nije bio kao njegov
 
Poljubi me i skini prsten na kuhinjskom stolu
I pođi slobodna sutra je novi dan
Pusti neka pukne nit od svile
Jer ja ne vjerujem u dobre vile
Ja sam čovjek umoran
 
Okus jutra neka promjeni tvoje sutra
Zaslužuješ bolje to znamo oboje

elwa @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, prosinac 25, 2009
Zaspao je naslonjen na vjetar
Sa tobom u mislima kao anđelom u sebi
Ovaj Božić za ništa mjenjao nebi
 
Pahulja otopljena na dlanu mu putuje linijom života
Ono što na tebi voli nije samo prolazna ljepota
Ni pogled u  kome tope se neba
Taj pogled koji njemu treba
 
Osmjehom dodiruju se planine na sjeveru svijeta
U sobi upljena su svijetla
Krila su spremljena u najdubljem kutu ormara
 
Poželi ga sada dok gledaš kako drugi hodaju rame uz rame
 
Jer...
 
Nikada nije izdao povjerenje voljene žene
Jurišao je na utvrde neosvojene
I zaspao zauvijek naslonjen na vjetar
 
A ti si bila...
...Bila si anđeo u njemu


Sretan i blagoslovljen Božić




elwa @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009
Starac naslonjen na štap promatrao je ljude
Drhtaj ruke odao je njegove godine
U praznom pogledu praznina postajala je sve dublja
Uzdahom je skrivao razočarenje
Na nogama teške cipele
I koraci dugi kao stoljeće
Jedan pad zaostale kapi kiše pravo na njegovu glavu
I osmjeh prema nebu
Kraj vodoskoka bez vode zastane i pruži ruku djevojčici
Ona pogleda njegove dlanove i na licu zatitra joj radost
Ptica od plavoga papira dobila je krila
I napravila krug nad njima
Djevojčica je otrčala do mame koja joj nije povjerovala
Samo je sa prezirom u očima pogledala starca i nastavila dalje
Htio sam tog čovjeka upitati za ime
Ali njega više nije bilo
Samo je na obližnjoj klupi ostala plava ptica od papira
Da me provocira
elwa @ 08:47 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 23, 2009
Ogrlica od bisernih kapi kiše kliznula je sa tvoga vrata u nabore na haljini
Zaustavilo se stotinu uzdaha u trenuku  dok njihov sjaj nestajao je u dubinama
Jer samo je nepažnja strpljivo vrebala da te preduhitri u stvaranju katastrofe
I prikriveno se smijala kada si rukama nesvjesno zgrabila svoje grudi
 
Izgubila si boju lica koje postalo je sivi mramorni kamen
A dostojanstvo sakriveni samo pogled u uzmaku pred sramotom
Potražila si spas u mome zagrljaju kao nikada do tada
A ja sam koristio priliku da te  dotaknem gdje do sada nisam smio
 
Maramicom sa izvezenim slovom š brisao sam ti razlivenu maskaru
I jezikom oblizivao svoje usne dok sam želio polizati tvoje
Utjeha je bila samo šaputanje koje poput laži sipalo je iz dna moje duše
Stvorene kao paravan crnih misli što vode putevima požude
 
I kada sam htio odustati i biti ništa do prijatelja tvoga
Spojili smo usne i kao kad rijeka dotakne more razlili se tišinom
Zauvjek je ogrilica od bisernih kapi kiše ispremješala naše karte
I ja sam postao dio tvoje vode a ti dio moje vatre
elwa @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare

Pjenušava kupka

Čaša crnog vina

Upaljena mirisna svijeca

Želiš možda da ti dođem i operem leđa

Da ti se prikradem sa ružom bez trna

Poljubac ostavim na licu od vode što se rosi

Da samo danas budem

Vjetar u tvojoj mokroj kosi





elwa @ 08:19 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 22, 2009
Probudio sam se kada je na moj obraz hladnoca utisnula svoj ledeni poljubac.  Na mojoj strani kreveta rasplela se kosa nepoznate djevojke. Sjedim na rubu ogrnut  dekom od vune. Gutam duboki uzdah da ju ne budim. Na njeno golo tijelo prebacujem svoju deku i odlazim u kuhinju. Sa čašom obične vode gledam kroz prozor. Koliko je sati ? Obris koji nestaje na ulici u nanosu prljavog snijega mogao je biti njezin. Pažljivo promatram kako neonska reklam mjenja boju i postaje zelena zvijezda. Ispod nje u poluosvjetljenom izlogu stoje tri lutke. Jedna je mlada djevojka glatkog lica i tamnoplavih očiju uperenih prema unutrašnjosti dućana. Brineta mislim. Na njoj svilena haljina nepoznatog kreatora i prevelika neukusna ogrlica. Stariji gospodin je u odjelu i nezainteresirano promatra kako kraj njega kleči gola lutka. Nezavršeni rad aranžera.  Nisam ni osjeti kako je njezin tihi šapat pogodio moje uho snažno i neprimjetno. Nagomilana struja prošla je mojim tijelom. Zašto si budan ? - upitala me. Bez odgovora te smo noći vodili ljubav u jednom dahu.
 
No es importante por qué lo hizo, pero ¿por qué lo disfruté
 
Nekoliko dana kasnije sreo sam je dok je ispijala kavu na trgu. Nisam pogledao u njenu kosu. Nisam pogledao njene ruke ni usne boje nara. Pogledao sam ravno u njene grudi koje su se budile ispod kaputa od  kože. Samo smo jednim osmjehom pokazali poznanstvo i krišom mahnuli dobro pazeci da nas nitko ne vidi. Izgubio sam se u mnoštvu prolaznika koji su mi zaklonili njen lik.
 
Hay amantes que nunca se sabe qué es el amor
 
Nakon sedam godina ja gledam kroz isti onaj prozor. Snijega ove godine ima i previše. Blatan je i podsjeća na ratom izrovana polja. Neonska reklama više ne svijetli. Lutke u izlogu izgubile su boju. Vidi se da zamjenile su mjesta ali stil je isti. Loš. U mojoj ruci vrti se čaša konjaka. Iza mene spava meni i dalje nepoznata djevojka. Ove noći nećemo voditi ljubav. Ove noći napisat ću pjesmu.
 
 
Canción de los amantes que nunca conocí
 
Ne trebam tvoj zagrljaj kad u njemu nema tebe
Ni tvoju pjesmu što mi pod jastukom na cedulji ostavljaš
Ni poged kojim osvajaš svijet
Ne trebam
 
Ne trebam osmjeh tvoj sa druge strane ulice
Taj zlatni kavez za nas lutalice
Ni ljubavnu igru leptira... napravljenih od papira
Ne trebam
 
Ja samo želim da mi možda posljednji puta u prohladoj noći
Budeš oluja što napinje jedra
Mojih misli vjetar
Moj nikad neispijeni nektar
elwa @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 21, 2009
Pokraj stola pala je kora od naranče
Njezin se vrisak razlomio mrakom
Pomutio stvarnost sa smeđim šećerom
I natjerao me da uzmem nož
 
U čaši na stalak iscijeđen je sok
Prstom prelaziš po rubu i zvuk dopire do neba
Nalakirani nokti u tonu ciklame
Haljina koja ne pokriva planine
 
Govoriš ali ja te ne čujem
Moja je pjesma sklad tvoga tijela
Mali svemir na rubu usana
Rez dijamanta na staklenoj površini
 
Žeđ se gasi u svježem voću
Jedna kapljica truje tvoju besprijekornu čistoću
I skidaš haljinu da opereš mrlju
Ostaješ gola na pragu moje kuhinje
 
Slika je to za pamćenje
elwa @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 20, 2009
Zubato sunce dotaknulo je sablasno prazne ulice moje prošlosti. Jedna je grana pod težinom snijega puknula i  na nogostupu napravila barikadu. Pisao sam svoju posljednju pjesmu pred jutro. U toploj sobi natrpanoj kutijama spremljenog života. Još jednom sam po papiru nesvjesno ispisao i tvoje ime. Kroz prizmu svijesti ponekad kao i sada otplovim do naših buđenja. I ostanem tamo zagrnut navalom emocija koje poput naleta vlaka udaraju u mene. Raspadne se moja slagalica i ja cijelu noć budan kupim krhotine. Jednu po jednu ponovno sastavljam u mozaik neiskorištenih prilika.
 
Gruda snijega pred vratima tvoga stana
Jedna grana...potrgana
Vjetar pravi slalom krošnjama od sna
 
Vatra u kaminu sad je samo hladni kamen
U tebi nije više plamen
Ne gori svijeća mirisna
 
Na ormaru tvoje bake one dunje više nema
Umrla je pjesma tužnoga boema
 
Prskalica na vrh bora kao zvijezde plave trag
Nema više čoklade ni na torti nije bijeli šlag
 
Uzimam i zadnju sliku iz drvenog okvira na kome urezani su inicijali meni posebno dragi.  Stavljam ju u kutiju koja se zajedno sa drugim kutijama pretvara u veliki žuti kamion. Selidbe. Iza mene ostaje samo trag guma na netom očišćenoj cesti. Jedna posebna priča. Premalo hrabrosti. Previše očekivanja.
elwa @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
Labud je raširio svoja krila na zaleđenom jezeru
Taj crni labud moje mladosti
I kao da sluša svatove što u starom fijakeru
Odlaze kroz noć
 
U mome selu samo jedna petrolejka kroz prozor se vidi
Svijetlost žuta obasjava posljednji taj labuđi pjev
I praporci još uvijek kao svadbena zvona tuku
Na mom jastuku
 
Ostavljam rodnu grudu, stari plot pod snijegom zameten
Ostavljam mirnu luku i štagalj stari razrušen
elwa @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, prosinac 19, 2009
Moj je život sada život sa margina
Meni svira neka druga violina
Tužnom notom plete stih
Mliječnom stazom snova rasutih
 
I nad krovom mene čuva dobra luna  
Zagrnuta ispod staroga kožuna
 
Kao da me nosi vjetrom dotaknuta nit
Teško je to srcu objasnit
 
Moj je život vezan životom iz davnina
Zar ne čuješ tišinu...utihnula je i druga violina
elwa @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Zamelo je pute što vode prema tebi
 Na prozorima inje iscrtalo šare
Upaljene su mirisne svijeće u sobi od kartona
I dopire melodija sa gitare
 
Uzimam tvoj lančić bez maminog medaljona
Što izgubljen spava... negdje na dnu ormara
 
I kroz ruke poput krunice ga stavljam
Ova je molitva za tebe
 
Ako i ti gledaš kako na zapadu pred noć nebo se kovitla
I kako umirilo je more bez daha vitra
Kako gase svijeće kad nestane zraka
U smiraju izgubljenog braka
 
Sklopi svoje vjeđe i pusti neka misli ti polete
Negdje u daljini na njih netko čeka
I moli na snijegu klečeći iako je zima i vani zebe
Moli
Molitvu za tebe
elwa @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, prosinac 18, 2009
Dobro jutro. Zovem se vrijeme. Iza mene ostaju prazna polja i gradovi u magli. Iza mene stanuje prošlost. Imam nemirnu dušu i stvoren sam za putovanje. Tko me jednom dotakne ostaje samnom. Moje su kose sijede i ne brijem bradu. Svojim oštrim pogledom pratim... Vas ljude... što žurite svojim životima i gazite slike. Ljude što misle da su dio stvarnosti a samo su krhka karika lanca postojanosti.
 
Svirala je ljubavna pjesma u pozadini. Ispred njih bila je pusta pješcana plaža po kojoj su mali valovi valjali pjenu. Miris soli bio je svuda. Uvlacio se pod kožu i nos. Taj smireni osjecaj slobode. Sjedili su u restoranu na samoj obali. Jedan je galeb tražeći hranu doletio i do njih. Napravio je krug i munjevito nestao u plavetnilu jutra. Ispijali su crnu kavu. Jedna kocka šećera pala je na pod. Čuo se smijeh. Te zaljubljene poglede nikada neću zaboraviti. Njena plava kosa milovala se sa povremenim naletima juga. U njehovim sam rukama čitao ljubav. Ona je u jednom trenutku tako nježno dotaknula njegov obraz da su i meni krenule suze. Suze vremena. A vrijeme nema vremena za plakanje.
 
Svirala je ljubavna pjesma u pozadini. Stajali su pred oltarom starim stotinu godina u maloj župnoj crkvi izvan grada. U zavjetu života ona mu je poklonila poljubac i nešto mnogo više. Zajedno podarili su i novi život. Ispod njene bijele haljine nazirao se  trbuščić. Bili su jedno. I čitav svijet je bio pod njihovim nogama. U jednom trenutku mali zlatni prsten je ispao sa jastuka i otkotrljao se pod prvu klupu. On se saginje i sa smješkom briše prsten u svoj sako i uz milovanje njenih ruku i vapaj ljubav poput poezije stavlja joj prsten. Zajedno u dobru i u zlu. Suze vremena.
 
Nije svirala ljubavna pjesma u pozadini. Ovoga puta tišina je bila sve što su imali. Tišina što godinama je rasla poput lavine i onda uz mali povik spustila se niz padinu rušeći sve pred sobom. Ona je našla drugoga. Zašto je poput ptice odlepršala u drugi kavez... u zagrljaj muškarcu  kojeg nije poznavala? Zbog dosade? Jednoličnosti? Zbog skupih parfema ? Ljubavi? Nikada se neće znati.... Samo ...Uz malo pismo na pola stranice istrgnute iz knjige sa receptima ostavila je i prsten. Odvela je sina sa sobom. U drugi grad. U neki drugi život.  Ovoga puta nije bilo krivca. Krivac sam jednostavno samo ja. Vrijeme. Taj trenutak što nezna prepoznati zaborav. Što ne prepoznaje gdje prestaje ljubav a pocinje navika.
 
I znam da iako je moje ime Vrijeme....ja nikada neću shvatiti ljubav jedne žene.
elwa @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
Na njenim vratima nije bilo zvona već mjedena rinka za kucanje
Ležala je na krevetu kao kurva spremna za tucanje
A ja sam ponio bocu starog Chivasa i dvije čaše iz bakinog kristala
Jednu crvenu ružu i pregršt recitala
Povukla me je za kravatu što sam vezao skoro tri sata
U sobi prepunoj dima od raznih opijata
I još me drži vezanog u svom podrumu od tamnih želja
Gdje prašina pokriva vino iz zaostalih butelja
Darovao sam joj Swarovski kristale i skupe parfeme
Dostojne kraljice neke a ne smrtnice žene
Jer mislio sam da ljubav je nešto što se plaća
A ne centimetri što vire iz gača
 
Je voulais de l'amour sur tout le corps
Je dois admettre que personne aimait si bien qu'elle
Maintenant, je suis un prisonnier dans son sous-sol
S'il vous plaît aider à sortir
 
Ja sam htio biti njen heroj
Oficir s ružom i legionar ...
...boem što ima samo pjesme
vizionar
 A ona se samo željela ljubiti
 
Domaine en français


Inspirirano filmom
elwa @ 07:58 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 17, 2009
Postoji mala staklena kugla u kojoj je borova šuma
I selo sa malim kucama na kojim su mali prozori
Iza njih stanuju ljudi
Kada ju protreseš...kao da pada snijeg
I kao da stvori se bajka
 
Pogledom pratim jednu pahulju, koja pada kao rukom nošena pravo na tvoje lice i postaje u trenu kapljica. Kapljica koja pravi svoj put i klizne ti na rame, na tvoj kaput.
Okrenula si se na drugu stranu tako da nevidim odsjaj što stvara se u tvojim očima. Nevidim boju koja prelijeva se u njima. Otvaraš kišobran i zabacuješ šal preko brade.
Tvoji koraci pišu tragove na bijeloj podlozi. Jedan tren i već si iza ugla. Nestaješ. I tko zna da li ću te ikada ponovo vidjeti?
Možda ti baš sada u toploj sobi pišem pjesmu. A možda i ne. Možda si bila samo moj prozor u neki meni nepoznat svijet. Jedan trenutak koji ostaje zauvijek utisnut u neki dio skrivenih sanja. Ja samo pamtim baš taj zadnji trenutak kada uskovitla se vrijeme i ti utireš put kroz nanose snijega prema obzoru. Ne svira muzika. Nema nikoga da te zaustavi. Da ti kaže... ostani, volim te.
Ali tko sam ja ? Putnik... Lutalica... Nemirno dijete kome je netko uzeo igračku...
Ja sam jednostavno promatrac što uzeo je onu kuglu sa pocetka i jako je protresao...
Sve ostalo je nešto kao bajka...
elwa @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009
*Pjesma meni*
Minut do ponoći
Sve što kažem to je iz nemoći
Snijeg pada da sakrije
Puste moje dvadeset i dvije

Šutim i tiho čekam neki znak
Da pojavi se čudo neko samo moje
A sve tišina, nije čak ni mrak
Dok sekunde se polahko broje

Sipam sebi čašu gorčine
Pijem je samo u svoje ime
Sutra neće oko suzu da lije
Jednom su samo dvadeset i dvije

Otvorim album života moga
A tamo slike sve blijede stoje
I to je od Boga dragoga
Dok pahulje nemira u meni se broje

Minut poslije ponoći
Spasenje moje neće ni ovaj put doći
Usna se samo glasno nasmije
Tako krijem samoću moje dvadeset i dvije

Rekla bi još u ovaj trenutak sneni
Bolje bi bilo da drugi neko posveti pjesmu meni.


by Blue.Moonlight



Sretan Ti rođendan Blue.Moonlight
elwa @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 15, 2009
U podrumu sam pronašao knjigu bez korica
Rukom sam otresao prašinu sa njenih stranica
I listove što su ispali skupljao sa poda
 
Na jednoj od njih otisak šalice za kavu i olovkom nacrtan osmjeh
 
Osjetio sam zidove da su mi sve bliže
Osjetio sam kako jedna suza po licu mi se kliže
Kako gubim pod nogama tlo
I ta mi je davna noc navrla poput slika
Noc puna simbolika
Kada se kazalište potpuno zatvorilo
 
I pamtim te nagnutu nad knjigom kako upijaš slova
Dok sam ja sada sahranjen od bola
Ne zbog tebe
Ni zbog toga što te nema
Već zato što podrum nitko ne posprema
elwa @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 14, 2009
Zamagljeno je ogledalo u kupaoni
Toplina od vruće vode što curi iz tuša napravila je zavjesu
Kapi klize niz tvoje tijelo i nestaju u tamnom odvodu
Spoj mirisa vanilije i kašmira leluja zrakom
Tvoje ruke od sapunice svuda su po tebi
Sitne strelice žudnje bodu iznutra
Sa čela do usana spušta se jedna prozirna kapljica
Lagano sa jezikom ubijaš tu kap
Bradavice kao čvrsti cvijetovi na tvojim grudima se bude
U glavi naša pjesma svira
I jedan po jedan tvoji prsti kroz pjenu prema bokovima klize
Tvoja pirueta u slobodnom stilu uz vrisak od boli i sreće
U vrtlogu vode sa strašću se susreće
elwa @ 09:02 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 13, 2009
Poput sumraka ja se prikradam i spuštam na tvoj vrat
Svojim hladnim rukama dodirujem ti ramena
Misliš da sam zlatni dukat
Ali ja sam samo čovjek izvan vremena
 
Spuštaš glavu i tvoja kosa kao sablja prema podu pada
A ja se obrušavam na tvoje tijelo snažno poput tornada
I ljubim te kao nitko do sada
U tami našeg bezimenog grada
 
Samo je tvoj pogled ostao sakriven od pogleda moga
 
I samo su tvoje usne ostale kao trag na usnama mojim
 
A bila si kao stvorena za samoga Boga
 
Ja poput vjetra spreman da vas razdvojim
 
I dok na podu ležimo polugoli i sami
Ti imaš moju košulju a ja u tuđoj piđami
 
Ostajemo tako kao da smo spojeni nekim čvrstim lancem
Ja sa nekom neznankom a ti sa nekim strancem
 
Osjećam kako miris bagremova cvijeta oplahuje sobu
I znam da ljubav našu krijemo kao u tamnom grobu
U grijehu saveznici
U životu ljubavnici
elwa @ 08:38 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
subota, prosinac 12, 2009
Jedna je pjesma dopirala kroz odškrinut prozor
A perivojem Slobode jurišao je hladni Sjeverac
Ostao sam sam naslonjen na stablo pored staze
Ogrnut kaputom što plašio je vrane
 
Kaputom što poznavao je i bolje dane
 
Na horizontu jasno se naziralo da umire svjetlo
Onako nježno rukom uklonjeno kao prašina sa ekrana
I prerani sjaj jedne zvijezde poveo je moje misli
Na putovanje
 
I jasno sam vidio kako u tvojoj sobi više nema smijeha
I kako nedostaje ti šaputanje dok krišom jedeš čokoladu
Kako zagrljeni krademo sve tajne grijeha
I kako prstima čupaš moju tri dana staru bradu
 
Jasno sam vidio svoje ime na na hladnom mramoru
I godinu kada stao je moj korak
I osjetio sam strašnu ljubomoru
A onda došao je i mrak
 
Pobrao je moje misli i vratio na perivoj Slobode
Pa još nesvjesnog prave stvari odnio do mutne vode
I ostavio samo kaput na klupi kraj stare fontane
Neka tamo zauvijek ostane
elwa @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, prosinac 11, 2009
Udahnuo sam snagu jesenjeg nemira
Što prelijeva se poput rastopljene čokolade po svadbenoj torti
A mjesec nabio je kapu na glavu i vreba poput smrti
I kao da tamno crveno vino ima okus sladunjave krvi
 
Zaustavljam se na trenutak što traje poput stogodišnjeg rata
Ispred oronule zgrade nekog posrnulog aristokrata
I pišanjem po stepenicama bilježim svoj teritorij
Ne mareći za auditorij
 
Jedna je dama zaustavila svoj pogled i pokrila maramom lice
A vidio sam taj smješak što klizio je kao na staklenoj površini
Nastavila je hodati u tišini
Gospođo ispala Vam  je rukavica
 
Umjesto hvala nastavila je hodati duž nogostupa
Da u tišini doma dok u mirišljavoj kadi se kupa
Zapocme igru sa prstima na pravom mjestu
Zamišljajući mene i autocestu
elwa @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 Ponekad pomislim…zar nije to ona?!
Ma je, ona je! Primi je! Uhvati je! Čvrsto!
Skoro da je imam, a onda…za tren klizne,
klizne mi kroz prste tako brzo,
da ponekad pomislim, jesam li je uopće vidio?!
Držao? Imao? Onako…moju!
Kakvo joj je ime? Da nije Sreća???
 
Ponekad pomislim…ako dođe opet?
Hoću li je prepoznati? Hoću li je znati ugrabiti?
Onako…prigrliti…k sebi. Bliže…još bliže!
Onako…preblizu! Da bude moja!
Kako ću je zvati? Sreća???
 
Ponekad pomislim…tu je! Zar je ne vidim?!
Okreni se! Ne tu! Na drugu stranu! Evo je!
Tu je! Blizu je! Uzmi je…što čekaš?!
A onda…za tren, samo što sam se okrenuo,
Već je otišla. Gdje je? Idem za njom!
Sreća? Jeli to ona???
 
Ponekad pomislim…gdje da krenem?
Gdje da je tražim? Naprijed? Da se vratim?
Da je slučajno nisam ostavio, a nisam ni primijetio?
Ma neee…nemoguće. Vidio bi je.
Naći ću je…tu, negdje blizu je.
Ponekad pomislim…da, zvat ću je sreća!

(Roby)

Ovo je pjesma mog frenda uz njegov blagoslov...molim komentare 
elwa @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009
Moji su snovi zakrpa na staroj košulji od kepera
I poderana koljena...od klečanja...pred tobom
 
Moje su note razbacane sobom kao potrošene stvari
I leže na podu kao mrtvi legionari
 
Stavljam zlatni dukat pod jastuk na kome si nekada spavala
Moju ljubav drugima prodavala
I skrivam jednu suzu što želi da poškropi posteljinu
Dok od bjesa trgam tvoju najljepšu haljinu
 
I moja se lutanja gube u gluhoj tami
A pad moga tijela u more podiže tsunami
elwa @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 9, 2009
Ja nisam vidio gdje počinje naš kraj
Gdje su niti potrgane
Čvorovi zapleteni
Gdje se gubi one zvijezde sjaj
 
Ja nisam najbolji čovjek ali dobro nosim svoje mane
Moja su krila teška
Moje su puste grane
 
I pjesma mi je satkana od tuge
U beskraju tame što se pred nama pruža
Pod prozorom neke druge
Skrivam se od njenog muža
 
Za mene nema milosti
Dobro zna to sveti Petar
Ispred mene pusta polja
Moje ime sad je...Vjetar
elwa @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 8, 2009
Stavio sam fenjer u prozor da vidiš svjetla trag
Dok po olujnoj neveri tražiš doma svoga prag
Dok bura od soli nagriza ti dušu i lice
A zvona tuku sa stare kapelice
 
I molim se za tebe
 Pod prstima desetica mjenja se i plače
A u kiši vidim apokalipse jahaće
Što preko oranice žure...
... i zato pritvaram škure
 
Opet će na jugu duga da oboji platno
I polje ostati će blatno
A na putu što vodi prema seoskoj školi
Stajat će lokve od kiše, suza i soli
 
Jedna je lokva i suza  od tvojih snova
Od ulja maslinova
Nanizana kao perla ispred mojih nogu
Kao žrtva dragom Bogu
 
Kao kletva
Tamo gdje more ljubi Neretva
elwa @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009
 

Osluškujem kako govori mi suton svojm glasom punim tišine
I strujanje topline kroz skrivene dubine moje gdje ponire rijeka ljubavi
Znam da imaš tijelo dostojno careve konkubine
A sanjam te raširenih krila spremnih da zagrle svijet taj prašnjavi
 
Dotakni me svojim dahom i na vratu ostavi ožiljak
U vrtu gdje raste samo bosiljak
 I budi moj  vampir žedan krvi..
... moj prekrasni šišmiš bijeli
Kakvog i anđeli bi htjeli
 
Želim samo da se sklupćam u tvome zagrljaju i da sanjam budan
U sredini cvijeta što postoji da bi rastao bludan
 
Zajedno da utonemo u predjele gdje ne postoje ogranicenja
Ja da budem tvoj pastir a ti moja žena
 
I dok polako tonem u snove što me zovu
Osjecam tvoj dah na svakom mome slovu
Dah mog šišmiša bijelog
Šišmiša što ukrao je sve moje čari
I sakrio u tamne špilje gdje ne mogu ni rudari
elwa @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
Oduvjek si bila moja princeza u haljini od purpurnih sjena
Moj odsjaj mjesečevih mjena na potoku kraj žitnih polja
Bila si moja predratna romansa u knjigama izgubljena
Bila si sve što muškarcu treba i prijatelj i drolja
Znala si kada treba otici bez ijedne suvišne rijeci
Kad treba preko svega prijeci
I uvjek na pravome mjestu i u pravo vrijeme
Znala si ostaviti svoje sjeme
Takve više nema u mojim pismima sa puta po svijetu
Zato sjedim u baru i mjenjam za redom cigaretu za cigaretu
I sa sjetom u glasu i tugom u plavom oku
Ostajem bez nje svjetionik na pustom otoku
I kao da sam ovu pjesmu posvetio svim ženama mog života
Što neupitno juri prema skromnom svršetku
Shvacam da osim fizičke postoji i ona druga ljepota
A zavjesa pada, zatvaraju se vrata i stavljam metalnu rešetku
Na stih
elwa @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 6, 2009
Naslonila si glavu na moje rame baš kao nekada
Oblaci su bili poluprazni baloni iznad nas
Jesen pred zimu mirišala je kao marmelada
A mjesesec pred noć izgledao je kao ananas
Nježno sam te primio za ruku i tiho šapnuo
Najljepši ljubavni stih podario
U mislima haljinu sam ti skinuo
U grudima krvario
I dok sam te gledao tako nježnu i snenu
Vidio sam djevojčicu neku a ne ženu
I pukla je moja stjena iznad srca
Od tog iznenadnog udarca
Od hrabrog mladog lava postao sam starac sijedi
Koji sluša tvoje ispovijedi
Na klupi u parku pokraj stare fontane
Kradem Bogu dane
elwa @ 16:43 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
subota, prosinac 5, 2009
Ispred mene bila je samo prazna cesta što vodi prema istoku
Stajao sam naslonjen na zaštitnu ogradu i gledao u daljinu
Vidio sam kako jastreb nehajno osluškuje sa obližnjeg stupa
Njegova glava pratila je svaki moj pogled
Htio sam baciti komad drveta onako bez razloga da ga preplašim
Ali nisam jer u njemu je bilo nešto nedokucivo
Bio je to njegov kraljevski gard dostojan igre našeg vrebanja
Osjetio sam u jednom trenutku kako moja krv dobija toplinu
I vidio sam kako polako podiže kljun prema nebu
Kako poput viteza tame širi svoja krile
I u nekoliko zamaha nestaje u bespučima svemira
Ostao sam tako naslonjen još dugo vremena
Sve dok nije počela padati kiša
Sjeo sam natrag u svoj automobil i ubacio u rikverc
Vozio sam besciljno nekoliko sati
Da samo znaš koja dobra muzika bila je na radiju
Pustio sam da svira dok su mi misli bile sa tobom
Kad sam konacno zaustavio bila je prošla ponoć
Jedan birc u gradu još je bio otvoren
Pozvao sam rundu sebi i zgodnoj crnoj konobarici
Pili smo karlovačko
Slušala me dok sam joj prodavao pricu o ljubavi prema tebi
Znao sam da slušanje je njen posao
Na šanku ostavljam pedest kuna i odlazim
Doma u hladnom krevetu željan sam dodira tvog tijela
Sav taj nakupljeni nemir bubnja mi u glavi
Nocas nema spavanja
Izlazim ponovno na ulicu u nadi da ću sresti neku koja želi što i ja
Čisti sex bez voljenja
elwa @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, prosinac 4, 2009
Htio sam zauzdati tvoja krila što za let su spremna bila
Htio sam da tvoj san bude dio mojih snova
I kad bi na postelji od svile naše stasti zaplovile

Pisao sam ti najljepše ljubavne rime i bio dio skrivene intime
Sa tobom dotaknuo vrhove i uzburkao duhove
Bio sam tvoj vitez od pera izdan od Boga i od lucifera
 
A ti si imala svoj nocni let i pjesmu za kabaret
U zadimljenom lokalu samo klavir... ruža i oficir
I u ocima onaj čudan sjaj...bila si my beautiful butterfly
 
Žao mi je što te nisam upoznao prije
elwa @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 3, 2009
Samo je fleka ostala na tvome krevetu
Trag ukiseljenog voća
Knjiga bačena prema zapadu
Na balkonu oprane gaće
Fasada opada i stepenice su trule
Šprica zapiknuta u pod
Neplaćena struja i sedam opomena
Tramvaj ide prema predgrađu
 
Ja nisam izdajica ali izdao sam ljubav
I grubo gurnuo ti glavu
U tvome naručju prodavao sam  maglu
Tražio podršku i slavu
 
Uzimao sam sve a ništa dao nisam
Krao tvoje slatke uzdahe
I volio te…
…na neki čudan način
 
Išarana pročelja i hodnici bez boje
Na vratima prezime tvog oca
Ispod prozora visi komad stakla
I poluprazna razbijena boca
Šesnaest kapi krvi pošpricano po autu
I preglasna muzika iz stana
Potrgana zavjesa i potrgani stol
Potrgana postelja od lana
 
Ti nisi kraljica i ja nisam tvoj kralj
U carstvu prašine i grinja
Vladari smo jedino sudara tijela
I strasti što oduvijek tinja
 
Uzimali smo sve a ništa dali nismo
Jedno drugom krali uzdahe
I voljeli se…
…na neki naš čudan način
elwa @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 2, 2009
Osluškujem tuđe korake po stepenicama
Svaki šum  pred vratima i štropot kiše na prozoru
Sredina tjedna tako ždere moje živce
Čekam da krene utakmica pa da zgasim svjetla
Bacim čašu na sudca kao da je u mom boravku
I za poraz omiljenog kluba da potražim krivce
Zašto smo osuđeni da radimo u smjenama
Ili po cijele dane od devet do pet
Kad jebeni život može završiti baš sutra
Umiremo od bolesti, starosti i pod pragom automobila
Poneki puta ubijamo jedni druge ili samo sebe
A često umiremo i polako iznutra
Zadržavam dah dok ronim po tim govnima
Jer trula je istina sami dio istine u truležu
Što poput plimnog vala valja se prema nama
I svaki puta kad mi dođe da povratim od muke
Sjetim se da nesmijem nagnuti se prejako
Jer vrlo je tanka grana...na kojoj sjedimo
Srijeda je taj dan kad bolje da ne zasjeda Sabor
Jer tko zna koliko pametnih odluka bi palo
I što bi sve ušlo u trend
Ovako samo nam preostaje da u miru sjedimo
Pijemo pivo
I čekamo vikend
elwa @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare




Zalutala
U mojim mislima
Nikada nisam vidio ljepšu boju vjetra
Od one koja kupala se u Tvojim očima
Zadrhtao sam
Jedan Tvoj dodir bio je dovoljan
Da probudi se ljubavnik u meni
Zalutala
U mojim mislima


                                        (arhiva)

elwa @ 08:34 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 1, 2009
Kunem se prijatelji moji da
                  Marijan Badel govori Ruski
Pričao mi je da je vidio Volgu
I kako je stara Moskva dobila ime
Kako su daleko Karpati
I hladne Sibirske zime
Kunem se da je kroz kristalnu čašu
Rekao da Anušku voli i da mu je slomila srce
Dok su hodali Crvenim trgom
                      Zagrljeni pod kišobranom
I natočio je majstor još po jedan kratki
U zdravlje gospodi i drugovima raznim
Carevima Ruskim
                 Zločinu i kazni
Kunem se prijatelji moji da
                               Badel govori Ruski
elwa @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
............
Shield
Protected by Copyscape Web Copyright Protection
Knjiga

.Lutanja


  http://www.shopmybook.com/hr/Elwa/Lutanja

Umjesto da jednostavno kupim karte za Zoo ... ja objavim knjigu
Index.hr
Nema zapisa.